travanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Komentari On/Off

• travanj 2008
• ožujak 2008

Još jedan dragi post iz arhive:

Svi mi volimo neke mirise i imamo neke omiljene parfeme...
Ali jeste li znali da je pamcenje mirisa jedno od najsnaznijih vrsta pamcenja u nasem mozgu. Kao one Prustove male madlene... osjetis miris i vrati te tocno u vrijeme i raspolozenje kada si ga vec prije omirisao.

Trenutno imam taj problem sa svojim najdrazim Kenzo parfemom. Jos uvijek mi je divan, ali nekad sam ga uvijek nosila na bivsi posao, i sad kada ga pozelim staviti, na mene se sruci brdo lijepih ali i veliko brdo manje lijepih uspomena. I odmah mi vise nije tako dobar....
Isto tako nikad nisam potrosila jedan Givenchy koji mi je poklonio jedan bivsi, koji se pokazao kao pravi kreten (bivsi, ne parfem), Pa me parfem previse podsjeca na njega. I bocica je jos i sada, godinama nakon njega, gotovo puna i stoji u dnu ormara. Za sjećanje i opomenu.
A znalo mi se desiti i da se namirisem (posebno sa mnogima omiljenim Gucci Rushom) pa mi decki iz okoline znaju reći: Ajme, moja bivsa je imala taj isti parfem....

Zato se, negdje sam procitala, ljudima koji su upravo usli u novu vezu, preporuca da kupe neki najnoviji parfem koji je tek sada izasao, da njihova nova ljubav imala neke lose "flashbackove", te da ne bi losa mirisna sjećanja utjecala na tijek nove veze. Mozda ovo zvuci kao reklama za parfeme, ali ima u tome dosta istine.

Dragi i ja smo to rijesili ovako: zajedno smo otisli u kupnju parfema i kupili jedan drugom novi parfem koji se svidio i jednom i drugom a nije imao nikakve mirisne "tragove". Prikladno rijesenje za nadolazeci Bozic ili neku obljetnicu.... A sad smo se oboje zagrijali za novi CK, pa ce vjerojatno i on uskoro pasti...

Ugodan vikend vam svima zelim.

Photos by Maiv&Viola

Caiman Verde live session,

Zagreb, Havana club, 5.4.2008.

Novi Caimani u akciji

 

 

Crno bijela salsa

 

 

 

Uživljena dionica

 

Na poziv dragih blogerskih frendova Caimana, dođosmo, vidjesmo i naplesasmo se salse.

Barem ja. Sjetih se koraka iz plesne škole prije 15 godina....

(Kvragu, kad će u škole uvesti obaveznu plesnu školu za SVE, sa dodatnim satovima za one s dvije lijeve. Grr.

Tražim partnera za ples.

A može i fotić s većim objektivom!)

Photos by Viola made in ZOO Zagreb

 

 

Maneken pozira.

 

 

"Frrrrr. Mrnjau! Ne diraj me!!! "

 

 

 

"Ostao mi je samo jedan živac i TI mi ideš na njega!"

(kaže mi dečko da ga ovaj ćuk podsjeća na mene)

-Koliko primadona treba da promijene žarulju?
Samo jedna, ali ona samo drži žarulju i očekuje da se svijet okreće oko nje!

Koliko sopranistica treba da promijene žarulju?
-Tri, jedna da se popne na ljestve, druga da sruši ljestve ispod prve, i treća da joj kaže: "Znala sam da je to za tebe ipak bilo previsoko, draga!

-Koliko klarinetista treba da promijene žarulju?
Samo jedan, ali on mora proći kroz cijelu kutiju žarulja prije nego što nađe pravu!

-Koliko saksofonista treba da promijene žarulju?
Pet: Jedan da ju promijeni a četvorica da raspravljaju kako bi to John Coltrane učinio.

-Koliko trubača treba da promijene žarulju?
Jedan, ali i taj če to učiniti preglasno.

Par standardnih dirigentskih:

-Poznajemo jednog tipa koji je bio toliko glup da mu je učitelj dao dva štapa, pa je postao bubnjar. No onda je izgubio jedan, i postao je dirigent.

-Koja je dirigentova idealna težina?
Oko kilu i pol uključujući urnu.

I da ne bi ispalo da vrijeđam dirigente, poznati violski standard:

Koja je razlika između violista i prostitutke?
Prostitutka zna više položaja i ima osjećaj za ritam :))
 

Dragi moji!

Eto vidim da nas se prava mala hrpa preselila na novi servis. Ugodno sam iznenađena vrlo osobnim lijepim dočekom uredništva :)

Nemojte zaboraviti, sutra u 17 sati pružamo podršku djeci s invaliditetom u Dubravi!!! Više na linku

Pošto trenutno patim od nedostatka vremena, odlučila sam na ovom serveru povremeno objavljivati nekoliko dragih mi postova iz stare arhive pa eto:

 

Hiper-prirodno ili hiper-prevara?

 

"Moraš ovo probati" kaže mi moja dobra frendica Ena. "Dobila sam na poklon novu kremicu sa carite maslacem i naprosto je fenomenalna" nastavlja sva ushićena "ajmo vec danas do dućana da ti pokazem kakva čuda tamo sve imaju.."

Priznajem, ja sam ovisnica o kozmetici. Svojedobno sam bila okarakterizirana kao "djevojka s kremom za svaki dio tijela". No moje kremice ne koštaju pola moje plaće, nego ih nabavljam u dobrom starom dm-u. i zadovoljna sam.
A moja Ena me odvukla u novi shopping centar i ravno do ekskluzivnog dućana jedne francuske kozmetičke kuće. Koja se fura na prirodno. Sve je Priroda, Bez-Konzervansa, Prirodna-Lavanda, Izvorska-Voda, Maslina-Iz-Provanse.....

Potrošivši dobra dva sata na isprobavanje svakog pojedinog preparata, Ena se odlučila na jos dvije Hiper-Prirodne kremice od Lavande-Ubrane-U-Zoru-Nakon-Noći-Punog-Mjeseca...
A ja sam našla isto super skupi gel za kožu oko očiju: otklanja umor, podbuhlost i podočnjake....TO mi treba! Bas TO! Nema veze što košta ko 3 moje uobičajene kreme, ako ce moje okice ujutro izgledati zanosno i blistavo (nakon naporne večeri prije), zašto ne??? Sta košta da košta....
Tu vecer stavljam čudotvornu kremicu i maštam o tome kako ću se divna probuditi....

A ujutro.... oči mi slijepljene! Podbuhle, jedva gledam! Otečene! a ja moram na posao, i to po mogućnosti takva da ne preplašim ostatak orkestra.....
Toliko o hiper prirodi na koju sam alergična!!!!

Tužnu vijest o (ne)uspjehu čudotvornog pripravka javljam mojoj Eni, koja komentira: "Pa to je nemoguće!!! Ti se očito vec godinama filaš totalno nezdravim i neprirodnim stvarima da si i na prirodu postala alergična!" (???!!!???) (necemo sad o mom zdravom životu ali trudim se)

Helou, da li sam JA kriva sto ne podnosim proizvod koji očito nije onako super prirodan i zdrav kako se reklamira, ili je kozmetička kuca kriva što ne drži svoja obećanja?

ma ja sam kriva, padam na gluposti.....

Životna mudrost mojeg pult kolege:

"Vidiš kako on <em>(dirigent, op.a.)</em> od nas traži maksimum, a dobiva minimum. Tako ti je to u životu. A kad tražiš minimum ne dobiješ ništa!"
 

Pozdrav svima sa nove adrese!

Prvi dojmovi sa novog blog servera (ovog!) su jako pozitivni, a moj transfer sa adrese lanivea.blog.hr je u tijeku. Vidjet ćemo kako će se stvari dalje razvijati...

A sada, prvi post -testing-testing-1 2 3

(za sada objavljujem postove iz stare arhive):

Imate li tremu pred javni nastup, govor, prezentaciju?

E pa ja je imam. Nažalost, makar bi neki reki i nasreću jer je po nekim kriterijima trema pozitivna pokretačka sila. Blago tim nekima.
Tremu imam od puberteta, i od onda (a to su vec duge godine u pitanju :)) se svakodnevno borim da smanjim njen utjecaj na moj život. Sama sam si odabrala profesiju, nije me nitko tjerao, i sad se sa javnim nastupima susrećem gotovo svaki dan. Svaki dan se treba ponovno dokazivati, i sebi i drugima, svaki dan je stresan i svaki dan donosi nova iskustva.

Zapravo, ako pogledamo hladno i logično, muzičari ne bi trebali imati tremu. Trebali bi biti sretni što smiju u danom trenutku prezentirati ono što su spremali godinama. I u tom momentu trebali bi biti ushićeni i letjeti na krilima inspiracije. Ali! tada se javlja sumnja u sebe, strah pred lošom kritikom, strah pred osudom publike i kolega, i zeleno čudovište je ponovno napalo.

Trema nije ništa drugo nego stanje povećane budnosti, napad adrenalina na naše tijelo. Znate za onu primarnu reakciju na strah: "Bori se, ili bježi ili se pravi mrtav". Tako se mi koji nastavljamo svirati makar bi najradije pobjegli doma suprostavljamo toj praiskonskoj reakciji. Ako me vidite slijedeći put da se pravim mrtva a trebala bih svirati solo, eto vam objašnjenja.

Najgore razdoblje treme doživjela sam na Akademiji. Tada je to nekako bilo u modi, gotovo svi su sa ispita dolazili poluonesviješteni. Tresli smo se ko šibe i onda jedni drugima prepričavali naše strahove. Pokušali smo se protiv straha boriti persenima i praxitenima, ali uglavnom ne bi pomagalo jer je trema bila u našim glavama. Završili bi polunadrogirani, a ne bi svirali bolje. Ali profesionalci se zapravo ne bi trebali izvlačiti na tremu, shvatila sam tek kasnije.
Tada sam otišla u Austriju na studij i pala u ruke manijaku od profesora. Mučio me i vrijeđao na svakom koraku, a ja sam   bila sve očajnija. Tada sam odlučila da mu neću dati gušta pokazujući mu da ga se bojim. Počela trenirati kontroliranje svojih strahova, i to je dovelo do toga da se i danas bojim, ali samo rijetki to primjete.

Danas poznajem mnoge tehnike samokontrole i opuštanja pred nastup, nekad pomažu, nekad ne, najbolji lijek je najtemeljitija moguća priprema materijala i kreativna vizualizacija nastupa unaprijed, a dalje, što Bog da.

U Njemačkoj je trenutno moda legalni doping prije audicije, jedan lijek koji je zapravo za srčane bolesnike, a zaustavlja nalet adrenalina. Tamo gotovo da nemate šanse proći audiciju ako se niste izdopingirali, jer su oni pod lijekom automatski u prednosti. A taj lijek se zapravo dobiva samo preko veze i može u nekontroliranim uvjetima izazvati infarkt ako se ne pogodi doza. Tako da se ja ne bi time igrala, makar i dalje morala vjerovati isključivo u svoju samokontrolu i onesvješćivala se.

Imam audiciju uskoro, držite mi fige!